Povodom 27 godina od početka Bitke na Košarama, jednog od najtežih i najsudbonosnijih sukoba tokom NATO agresije 1999. godine, u Parunovcu nadomak Kruševca, održan je pomen stradalim borcima na Spomen-obeležju posvećenom njihovoj žrtvi.
Komemorativnom skupu prisustvovale su porodice palih boraca, predstavnici Gradske uprave Kruševac i Rasinskog upravnog okruga, predstavnici Vojske Srbije, pripadnici herojske 125. motorizovane brigade, kao i članovi brojnih slobodarskih i patriotskih udruženja i organizacija.
Pomen poginulim pripadnicima vojske, junacima sa Košara i drugih stratišta na Kosovu i Metohiji tokom NATO agresije 1999. godine, služili su sveštenici eparhije Kruševačke, uz molitveno sećanje na sve koji su svoje živote položili u odbrani otadžbine.
Govoreći o značaju Bitke na Košarama, general u penziji Dragan Živanović, komandant 125. motorizovane brigade, podsetio je na okolnosti pod kojima je sukob započeo i na težinu borbi koje su usledile:
- Prošlo je 27 godina. Ta bitka je počela na današnji dan 1999. godine. Sticajem okolnosti, bio je petak – zapravo Veliki petak pred Uskrs. Možda su NATO agresori to dobro i planirali, znajući da ćemo kao narod biti posvećeni obeležavanju praznika, računajući da nećemo biti spremni za odlučujuću borbu. Moguće je i da su imali dojave da treba da budemo u punoj gotovosti 10. aprila, da posednemo tu granicu, kako bismo bili spremni za odbranu naše teritorije. Cela 125. brigada, sa ojačanjima, krenula je u tu bitku – takozvanu borbu u susret i u podilaženju. To su najteži oblici borbenih dejstava, gde se ne zna tačna situacija, raspored neprijatelja, pa čak ni sopstvenih snaga. Sve je u neizvesnosti Borbu su izneli vojnici na redovnom služenju vojnog roka, vođeni i komandovani od strane oficira i podoficira koji su ih dobro pripremili. Bilo je mnogo žrtava – 108 vojnika je poginulo. Tokom više od 60 dana borbi, od 9. aprila do sredine juna 1999. godine, neki su zauvek ostali tamo, na ‘nebeskoj straži’, čekajući da li ćemo doći da ih oslobodimo ili da povratimo tu teritoriju – kazao je general Živanović, navodeći da je ova borba bila je od presudnog značaja.
- To je bila prva kopnena agresija na našu teritoriju nakon Drugog svetskog rata. Sprečen je prodor tih neprijateljskih snaga u dolinu Đakovice, čime bi bila ugrožena odbrana glavnih snaga Prištinskog korpusa. Time je dat primer kako se brani i čuva teritorija, da ne dođe do daljih komplikacija – istakao je general.
Bio je to izuzetno težak i izazovan teren za borbu. Teret su izneli mladi ljudi, svi mlađi od 20 godina.
- Oni su danonoćno izdržali bez odmora i smena, u izuzetno teškim vremenskim i taktičkim uslovima – kiši, snegu i magli, sve do početka juna, kada se sneg još zadržavao na planini. Područje Raša Košares bilo je pošumljeno i teško prohodno, gde je bilo najviše žrtava. Snabdevanje hranom i municijom bilo je izuzetno otežano, kao i zbrinjavanje ranjenih i izvlačenje poginulih. Na primer, sa Škoze je bilo potrebno i do četiri sata da se ranjenik spusti do Junika, što dovoljno govori o težini uslova na terenu – pojasnio je.
Bitka na Košarama, koja je započela 9. aprila 1999. godine na granici tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Republike Albanije, ostala je simbol otpora i požrtvovanosti. U izuzetno teškim uslovima, vojnici Vojske Jugoslavije izdržali su višenedeljne napade i sprečili kopneni prodor neprijateljskih snaga.
















Ostavite komentar