Pravoslavni vernici u nedelju, 12. aprila, obeležili su jedan od najvažnijih hrišćanskih praznika – Vaskrs, koji slavi vaskrsenje Isusa Hrista. Kao pokretni praznik, datum Vaskrsa se svake godine menja, a proslavi najradosnijeg praznika prethodi Veliki post. Ovaj praznik ima dubok verski značaj, ali i snažnu socijalnu i porodičnu dimenziju, jer okuplja porodice, vraća u sećanje tradicije i uči vrednostima opraštanja, solidarnosti i ljubavi prema bližnjima.
Da bismo razumeli dublji značaj Vaskrsa za vernike, protojerej stavrofor Dragi Veškovac - sekretar Mitropolita objašnjava šta ovaj praznik zapravo predstavlja.
- Vaskrs je najveći i najradosniji naš Praznik. Slaveći vaskrsenje Hristovo iz mrtvih, mi celom svetu opet i opet objavljujemo, da je Hristos vaskrsao radi nas ljudi i radi našega spasenja. Zato je potrebno da to stalno imamo u svome sećanju, te da blagodarimo Gospodu i za Njegovo rođenje, i za Njegovu propoved, i za čudesa koja je činio i tako svoju besedu potvrđivao, i za krsnu smrt na Gologoti, i za vaskrsenje, i vaznesenje i za drugi slavni Njegov dolazak, koji iščekujemo. Za nas pravoslavne hrišćane, Vaskrs je Praznik nad praznicima i slavlje nad slavljima i temelj i potvrda naše vere. Zato mi vaskrsenje Hristovo slavimo svake nedelje, da bismo neprestano živeli u svetlosti i radosti Hristovog vaskrsenja. A jednom godišnje, veoma svečano sa velikom pripremom i pažnjom, kako bi i sami doživeli Hristovo vaskrsenje.
Na pitanje o značaju Vaskrsa za porodicu i načinu proslave u domu, otac Veškovac ističe duhovni i porodični aspekt praznika.
- Svaki pravoslavni praznik trebalo bi da bude veoma važan i značajan za svaku pravoslavnu porodicu, kao i za svakog pravoslavnog hrišćanina, a naročito Vaskrs, jer praznici jačaju porodične vrednosti. Samo u svetlosti i na svetlosti Hristovog vaskrsenja, jedna porodica može da sagleda svoje stanje i da uvidi sve nedostatke. Zatim, da uz Božju pomoć, odbaci sve što remeti jedinstvo i jednomislije u jednoj porodici. Svaka pravoslavna porodica Vaskrs najpre treba da proslavi liturgijski u svome parohijskom hramu, a zatim i u svome domu, najsvečanije i najradosnije.
Jedan od najpoznatijih vaskršnjih običaja je farbanje jaja, koja simbolizuju život, zdravlje i zaštitu doma. U prošlosti su domaćice najčešće farbale jaja na Veliki četvrtak ili Veliku subotu, koristeći prirodne boje – lukovinu za crvenu, kukurek za žutu i druge biljke za različite nijanse. Jaja su često ukrašavana tragovima listova, ostavljajući lepe i simbolične uzorke, što je praksa sačuvana i danas kao znak duhovne kreativnosti i radosti pripreme praznika. Pored toga, u nekim porodicama jaja se farbaju i na Veliki petak, poštujući dan Hristovog raspeća uz duboku molitvenu pažnju.
- Osnovna boja u koju se farbaju vaskršnja jaja jeste crvena boja, koja je simbol radosti i sreće zbog vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista. Prvo jaje koje se farba uvek je crvene boje i ono se smatra čuvarem porodice i doma do sledećeg Vaskrsa, čuva se i obično se i naziva u narodu “čuvarkuća”. U mnogim krajevima Srbije običaj je i da se deca tim prvim jajetom istrljaju po licu ili da se umiju vodom u kojoj je to jaje potopljeno ili oprano, kako bi cele godine bila zdrava i rumena – saznajemo u Narodnom muzeju Kruševac.
Kako dalje objašnjavaju u Narodnom muzeju Kruševac, tradicija farbanja jaja vremenom se menjala, ali je kreativnost uvek bila njen neizostavni deo.
- Danas postoji čitav niz boja u koje se farbaju jaja, s obzirom na savremene metode sintetisanja boja. Međutim, Vaskrs nikad nije imao ni najmanju nameru da bude “dosadan” praznik. Svojevremeno, u doba naših baka i deka, moderne boje nisu postojale, ali su se ljudi dovijali na različite načine da jaja što bolje ukrase. Vrlo često koristile su se boje uzimane iz prirode. Primer koji do dan-danas ostaje kao vrlo popularna varijanta za farbanje jaja jeste lukovina, koja se tradicionalmo koristi i koristila se i u vreme naših baka. Zatim, korišćene su razne druge biljke – kukurek za žutu boju i slično. Često, a u našim krajevima je taj način farbanja jaja do danas opstao, koristili su se listovi različitih biljaka, kako jaja ne bi imala samo jednu boju. Na primer, u staro cedilo za mleko ili sličan rupičasti materijal vezivalo se jaje na koje je bio zalepljen list nekog bilja. Takvo jaje potapalo se u boju i na njemu su ostajali karakteristični tragovi u obliku nekog lista, dok je ostatak poprimao boju koja je korišćena za farbanje.
Vaskrs takođe označava kraj Velikog posta, pa je praznična trpeza raznovrsna, svečana i pažljivo pripremljena. Na trpezi se nalaze obredni hleb, farbana jaja i tradicionalni kolači sa vaskršnjim jajima, koji se daruju ukućanima i gostima. Deca učestvuju u nadmetanjima u kucanju jaja, što donosi radost i smeh, ali i osećaj zajedništva. Pored porodičnih radosti, Vaskrs je i prilika za milosrđe – mnoge porodice daruju hranu i novac siromašnima, u duhu Hristove ljubavi i saosećanja prema bližnjima.
Ovom prilikom, sekretar Mitropolita - protojerej stavrofor Dragi Veškovac uputio je Vaskršnju poruku vernicima, posebno u današnjem vremenu punom izazova i promena.
- Neka moja poruka vernima bude jedna vaskršnja bogoslužbena pesma, koju ćemo u našim hramovima svakodnevno pevati na Vaskrs i u poprazništvu Vaskrsa, a koja glasi ovako: “Vaskrsenja je dan, prosvetlimo se Praznikom i jedan drugoga zagrlimo. Recimo braćo i onima koji nas mrze: oprostimo sve Vaskrsenjem i tako uskliknimo: Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi i svima u grobovima život darova. HRISTOS VASKRSE! - VAISTINU VASKRSE!
Vaskršnji praznici tako spajaju veru i narodne običaje, proslavljaju pobedu života nad smrću i važnost porodičnog jedinstva, podsećajući nas na duhovne vrednosti koje se prenose sa kolena na koleno.
Ostavite komentar