Kada se govori o blagodatima prirode, voće zauzima posebno mesto – nije samo važan deo zdrave ishrane, već i jedan od simbola poljoprivrede, tradicije i identiteta brojnih krajeva Srbije. Zato nije slučajno što se 1. jula širom sveta obeležava Svetski dan voća, ustanovljen 2007. godine kako bi se ukazalo na njegov značaj u ishrani ljudi, ali i u razvoju agrara.
Srbija ovaj dan dočekuje kao zemlja koja je decenijama prepoznata po kvalitetnom voću. Od šljiva i malina, preko višanja, jabuka i kupina, do breskvi i borovnica, gotovo da ne postoji deo zemlje koji nema svoju voćarsku priču. Mnogi gradovi i opštine imaju čak i manifestacije posvećene omiljenim plodovima – Dani šljive održavaju se u Blacu i Osečini, Dani maline u Arilju i Brankovini, Dani breskve u Grockoj, Dani višnje u Merošini i Prokuplju, dok se kupina, jagoda i borovnica slave u krajevima u kojima se najviše uzgajaju.
Ipak, voće krije mnogo zanimljivosti koje često iznenade i najveće ljubitelje prirode. Tako su maslina i paradajz, iako ih većina doživljava kao dodatak slanim jelima, u botaničkom smislu voće. Isto važi i za nar, koji se još u vreme Rimljana služio uz slana jela, a danas ponovo osvaja mesto u modernoj gastronomiji.
Svet voća krije i brojne zanimljivosti koje često iznenade i najveće ljubitelje prirode. Tako paradajz, paprika, krastavac, tikvica i patlidžan, iako ih u svakodnevnom životu smatramo povrćem, botanički pripadaju voću jer se razvijaju iz cveta i sadrže semenke. Slično je i sa lubenicom i dinjom – prema botanici one su voće, ali se u poljoprivrednoj proizvodnji često svrstavaju među povrtarske kulture zbog načina uzgoja i pripadnosti porodici tikvenjača.
Još jedna zanimljivost odnosi se na bobice. Iako će većina pomisliti da su jagode, maline i kupine tipični predstavnici bobičastog voća, botanika kaže drugačije. Prave bobice su, između ostalog, banana, kivi i grožđe, dok se jagoda, malina i kupina smatraju složenim plodovima. Tu je i ananas, koji zapravo nije jedan plod već skup desetina sraslih plodova.
Na svetskom nivou najviše se jede banana, dok drugo mesto zauzima jabuka. Upravo je jabuka jedino voće koje ima i svoj poseban međunarodni praznik – Svetski dan jabuke obeležava se 20. oktobra još od 1990. godine, sa ciljem da promoviše njen značaj za zdravlje i predstavi bogatstvo sorti koje postoje širom sveta.
Zanimljivo je i da ono što svakodnevno nazivamo bobicama, prema botanici često nije to. Grožđe, banana i kivi zaista jesu bobice, jer se razvijaju iz jednog cveta i jednog jajnika. S druge strane, jagode, maline i kupine, iako ih gotovo svi svrstavaju među bobičasto voće, stručnjaci ih smatraju složenim plodovima sastavljenim od većeg broja sitnih plodova.
Grožđe ima posebnu priču. Još pre više od dve hiljade godina pravila se jasna razlika između sorti namenjenih za proizvodnju vina i onih za jelo, a danas postoje stotine različitih sorti za obe namene, kao i za proizvodnju suvog grožđa.
Među voćem posebno mesto zauzima i smokva, često nazivana „rajskim voćem“ ili „voćem bogova“. Poznata je po visokom sadržaju prirodnih šećera i kratkoj sezoni, zbog čega je svake godine željno iščekuju ljubitelji njenog ukusa.
Svetski dan voća zato nije samo prilika da pojedemo omiljeni plod, već i da se podsetimo koliko prirodno bogatstvo imamo. Za Srbiju, zemlju čije su šljive, maline, jabuke i drugo voće prepoznati širom sveta, 1. jul je podsetnik da voćarstvo nije samo grana poljoprivrede, već deo tradicije, privrede i svakodnevnog života.













Ostavite komentar