U ČAST HEROJA VUČIJAKA I POSAVINE: VLADETA ŽIVKOVIĆ DOBIO SPOMEN-PLOČU U DONJEM KRČINU

Nikola Petrović 07-09-2026

U Donjem Krčinu u nedelju je ispred porodične kuće osveštana spomen-ploča posvećena potpukovniku Vladeti Živkoviću, jednom od najistaknutijih komandanata Vojske Republike Srpske i heroju Odbrambeno-otadžbinskog rata. Čin osveštanja spomen-ploče obavio je paroh donjokrčinski Darko Nestorović, nakon čega su članovi porodice položili cveće u znak sećanja na Vladetu Živkovića. Događaju su prisustvovali i predstavnici Dugog Polja i Prve vučijačke lake pešadijske brigade Vojske Republike Srpske.

Okupljenima se obratila i Vladetina ćerka Ivana Živković, koja je govorila o životnom i vojničkom putu svog oca, njegovoj porodici i nasleđu koje je ostavio iza sebe. “Nakon Vojne gimnazije i Vojne akademije, njegov put nastavio se širom Jugoslavije. Posle momačkih dana došlo je vreme da stvara svoju porodicu i svoj dom. Međutim, nešto mnogo veće od svih nas usmerilo je njegov životni put u drugom pravcu, probudivši u njemu još veću ljudskost i dobrotu, ali i snagu da istraje, sačuva svoju porodicu i izbori se za živote mnogih ljudi. Istovremeno, uspeo je da stvori i jednu vojnu jedinicu koja postoji i danas“, istakla je Ivana Živković.

Ona je dodala da mu je najveći oslonac tokom života bila porodica, kojoj se uvek vraćao. “Beograd, Donji Krčin, Republika Srpska, Podnovlje, Vojna akademija, 72. brigada za specijalne operacije, sve su to bile stanice jednog životnog puta koji je gradio godinama. Svi mi živimo da bismo, kada se okrenemo iza sebe, mogli da kažemo da smo nešto stvorili, a on je u tome uspeo”, poručila je Ivana Živković.

Vladeta Živković rođen je 24. aprila 1961. godine u Donjem Krčinu, na području opštine Varvarin, a preminuo je 8. marta 2022. godine u Beogradu. Kada se Jugoslovenska narodna armija povlačila sa prostora tadašnje SR Bosne i Hercegovine, Živković je odlučio da ostane na ratištu i priključi se organizaciji odbrane na Vučijaku, prostoru između Dervente, Modriče i Doboja.

Već na početku rata, kao kapetan, postavljen je za komandanta Prve vučijačke lake pešadijske brigade Vojske Republike Srpske, sa kojom je učestvovao u teškim borbama na području Posavine, u sadejstvu sa Drugom posavskom brigadom iz Šamca.

Saborci su ga pamtili kao komandanta koji je delio sudbinu svojih vojnika i koji je bio prisutan tamo gde je bilo najteže. Među meštanima Vučijačkog kraja, Ozrencima i Vozućanima ostao je upamćen i kao čovek koji je svojim odnosom prema vojnicima zaslužio njihovo poštovanje i poverenje.

Posebno mesto u sećanjima njegovih saboraca zauzimale su borbe na Svinjašnici tokom leta 1994. godine. U saradnji sa Četvrtom ozrenskom lakom pešadijskom brigadom, Živković je učestvovao u odbrani ovog područja tokom operacije „Brana-94“, kada su vođene teške borbe sa snagama Trećeg korpusa takozvane Armije BiH.

Tokom ratnih dejstava više puta je bio na prvim linijama fronta. Godine 1995. teško je ranjen u rejonu sela Ševarlije kod Doboja, nakon što je nagazio na minu. Njegovi saborci su ga sećali kao oficira koji je svojim primerom predvodio ljude, zbog čega je među njima ostao upamćen i po reči koja je najbolje opisivala njegov komandantski stil: “Za mnom, braćo!”

Spomen-ploča u rodnom Donjem Krčinu predstavljala je još jedan trajni znak sećanja na čoveka čiji je životni put bio neraskidivo vezan za Posavinu i Ozren, ali i za rodni kraj u Srbiji. Sećanje na Vladetu Živkovića već je ovekovečeno i u Republici Srpskoj, gde mu je podignut spomenik u Podnovlju kod Doboja, kao trajno svedočanstvo o njegovoj ulozi tokom ratnih godina i poštovanju koje je među saborcima i narodom uživao.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar