U Srbiji se danas, kao državni praznik, obeležava 11. novembar, dan kada je 1918. godine sklopljeno primirje i okončan Prvi svetski rat. Tim povodom, na spomen obeležje u kasarni „Car Lazar“, vence i cveće položili su predstavnici lokalne samouprave i kruševačkih boračkih organizacija.
Vence na spomen ploču slobodarima stradalim u periodu od 1916. godine do 1918. godine, kada je okupator u krugu kasarne streljao i vešao rodoljube kruševačkog kraja položio je u ime Vojske Srbije garnizona Kruševac, komandantt Garnizona, potpukovnik Milonja Bubanja. U ime Grada venac su položili gradonačelnica Kruševca Jasmina Palurović i predsednik Skupštine Predrag Vukićević, a u ime Rasonskog upravnog okruga, načelnik Ivan Anđelić. Osim njih vence su položili i predstavnici Udruženja za negovanje slobodarskih tradicija, Kola srpskih sestara, Rezervnih vojnih starešina, Vojnih penzionera, penzionera „Car Lazar“ i SUBNOR-a.
Inače, na današnji dan, 11. novembra 1918. godine, sile Antante potpisale su primirje sa Nemačkom, a time je označen kraj Prvog svetskog rata. Dokument o primirju potpisan je u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, u šumi kod francuskog grada Kompjenja. Primirje je bilo na snazi sve do 28. juna 1919. godine, kada je zaključen i konačni mirovni sporazum u Versaju.
Prema podacima Konferencije mira u Parizu iz 1919. godine, Srbija je izgubila 1.247.435 ljudi, što je činilo 28% celokupnog srpskog stanovništva prema popisu iz 1914. godine. Od zadatih rana ili epidemije umrlo je ukupno 402.435 srpskih vojnika.
Od 2012. godine Dan primirja se proslavlja kao državni praznik.
Kao motiv za amblem praznika, koji bi trebalo nositi na reveru, sastoji se od motiva odlikovanja Albanske spomenice s početka 20. veka – zeleno-crne trake koja okružuje stilizovani prikaz ljubičastog cveta, Natalijine ramonde.
Ova ugrožena biljka, koju drugačije nazivaju i „Balkanski feniks“ raste na istoku Srbije i na planini Kajmakčalan, gde je srpska vojska pod komandom vojvode Živojina Mišića, vodila žestoke borbe protiv bugarskih snaga tokom pripreme proboja Solunskog fronta, uvoda u oslobađanje Srbije u Prvom svetskom ratu.
Zavod za zaštitu prirode Srbije pominje da je 1882. godine Natalijinu ramondu botaničar Sava Petrović, dvorski lekar kralja Milana Obrenovića, otkrio u Jelašničkoj klisuri nadomak Niša, te je želeo da je nazove „Niška ramonda“, ali joj je ime ipak dao po kraljici Nataliji Obrenović.
Cvet je u Srbiji zaštićen zakonom, kao „strogo zaštićena vrsta“ što znači da je strogo zabranjeno i kažnjivo njeno sakupljanje i narušavanje staništa.













Ostavite komentar