U Muzejskoj zbirci u Trsteniku otvorena je izložba „Umetnost trajanja“ Lazara Vujaklkije. Izloženih 19 dela su deo bogatog fonda Galerije likovne umetnosti poklon zbirke Rajka Mamuzića. Na otvaranju izložbe su govorili Jelena Vukčević, organizator muzejskih aktivnosti u Muzejskoj zbirci u Trsteniku, Danilo Vuković, direktor Narodnog univerziteta Trstenik, Jovanka Stolić, autorka izložbe i kustoskinja u Galeriji likovnih umetnosti i Vladislav Šešlija, direktor GLU. Autorka izložbe, kustoskinja Jovanka Stolić, je rekla:
- Početkom pedesetih godina prošlog veka, u trenutku u kojem su definisani osnovni postulati umetnosti koji su odredili fizionomiju i estetski profil šeste decenije, na našoj likovnoj sceni pojavio se ne više tako mlad, slikar, „amater“ Lazar Vujaklija, sa svojim specifičnim, krajnje humanističkim pogledom na svet. Zajedno sa nekolicinom umetnika prve posleratne generacije inspiraciju je pronašao u našem umetničkom i narodnom nasleđu. Likovna kritika je njegovu poetiku ili kako je voleo da kaže – ličnu slikarsku azbuku, definisala kao naivni ekspresionizam, kao slikarstvo koje se nalazilo na pragu Art bruta i u poslednjoj fazi rada kao naivni simbolizam.
Dela sveobuhvatno ilustruju stvaralaštvo Lazara Vujaklije. Predstavljen je period naivnog ekspresionizma, u kojoj umetnik inspirisan kamenom dekoracijom koja se nalazi na nadgrobnim spomenicima bogumila, njihovim spretno ukomponovanim, grubo rezanim ornamentalnim elementima, zašao u prostore modernosti. Takođe je predstavljena i faza u kojoj su evidentni novi ikonični znaci koji konstantnim ili povremenim pojavljivanjem ukazuju na nove umetnikove inspiracije, ne više stećcima, već vizantijskom ikonom i freskom kako na stilskom, tako i metafizičkom nivou, što je Vujaklijinoj poetici donelo izvesne promene. Ustvari, inspiracija radom bogumilskih umetnika uputila je Vujakliju direktno ka vizantijskoj ikoni i fresci, kao jedinstvenoj umetnosti srednjeg veka.
- Slojevitost te umetnosti Vujakliji je vrlo brzo postala putokaz za iskazivanje svog viđenja života. To je posebno vidljivo u delima koja su nastala posle 1958. godine, odnosno u delima koja su nastala posle umetnikovog boravka u Umetničkoj koloniji Dečani, 1958. godine i studijskog boravka u manastiru Hilandar na Svetoj Gori.Vujaklija je slično vizantijskim zografima, tragao za suštim, metafizičkim slojem simbola kojim će projaviti svoju specifičnu umetničku formu i neku vrstu lične religioznosti u kojoj slavi čoveka i lepotu. Njegova poetika predstavlja odgovor na izazove vremena, na uzburkanu društvenu i duhovnu atmosferu druge polovine dvadesetog veka, ona je pokušaj da se umetničkim sadržajem „vrati vera čoveka u humanizam - napominje autorka ove izložbe Jovanka Stolić.
Lazar Vujaklija (Beč, 1914 – Beograd, 1995) se beogradskoj publici predstavio prvi put 1952. godine, izložbom slika, crteža i litografija u Galeriji Grafičkog kolektiva. Izloženi portreti, mrtve prirode i pejzaži realizovani u ekspresionističkom duhu predstavili su ga kao umetnika koji je stvarao kako je mislio i osećao, slobodno i bez pritisaka, i koji je bez obzira na neke tehničke nesavršenosti svojom umetnošću ulazio u emotivni svet posmatrača.Samo godinu dana kasnije Vujaklija je otišao i korak dalje. Inspirisan umetnošću nadgrobnih spomenika bogumila otvorio je novu stranicu svoje umetnosti i ušao u jednu od najoriginalnijih avantura u tadašnjoj srpskoj umetnosti zasnovanoj na sintezi modernog jezika i specifičnog kulturno-istorijskog nasleđa.Ikonične predstave karakteristične za vizantijsku umetnost, bila su više polazišta koje je Vujaklija vođen ličnom filozofijom preobražavao u prizore neočekivane metaforičnosti.
- Na jednostavan, i u simboličkom smislu na ličan način, uz pomoć slikarske azbuke od trideset slova, odnosno trideset simbola koji su sinteza svih realnih pojmova o svrsi i smislu života, Vujaklija je dao pretpostavku harmonije čoveka i prirode, neba i zemlje, prezentovao svoju „poetsku zanesenost pred veličanstvenim beskrajem sveta.“ Tom poetikom on je odgovarao na izazove svog vremena, na uzburkanu društvenu i duhovnu atmosferu druge polovine dvadesetog veka, i iz dubokih unutrašnjih razloga stvorio je umetnost koja je lišena zla, i „koja svojim sadržajem vraća veru čoveku u humanizam.“ Ovo slikarstvo je poziv na bolje i na principima istinske ljubavi zasnovane odnose među ljudima, prirode, sveta, i upravo zbog toga je i danas, više od pola veka od svog nastanka i dalje podjednako sveže i u najlepšem smislu reči moderno. Čini se da je upravo taj segment njegove umetnosti, tu njenu „misionarsku ulogu“ Vujaklija smatrao najznačajnijom - dodaje na kraju autorka izložbe pod nazivom „Umetnost trajanja“ kustostkinja Jovanka Stolić. Napominjemo na kraju, da je ova izložba otvorena u prostoru Muzejske zbirke do 13.04 ove godine a zainteresovani mogu je pogledati besplatno.
Ostavite komentar