Pravoslavna Nova godina ili srpska Nova godina, po Julijanskom kalendaru počinje u ponoć 13. januara. Dakle, za razliku od onih koji po Gregorijanskom kalendaru Novu godinu proslavljaju 1. januara, za stanovnike nekoliko zemalja, odnosno njihove crkve, ona započinje 13 dana kasnije. Ovaj, julijanski, 1. januar u narodu je poznat i kao Mali Božić.
- Mali Božić se obeležava sedam dana nakon Božića. Za ovaj praznik imamo više imena: Vasiljevdan, jer se tada proslavlja i Sveti Vasilije, zatim Nova godina ili Srpska nova godina, jer je po starom julijanskom kalendaru tada počinjala Nova godina. Ipak, kako je obeležavanje ovog praznika propraćeno običajima sličnim onima koje vezujemo za Badnji dan i Božić, 6. i 7. januara, možemo reći da naziv Mali Božić odgovara sadržini praznika - kaže Jovana Stojković, etnolog Narodnog muzeja u Kruševcu i dodaje da se za obeležavanje Malog Božića može reći da predstavlja nastavak badnjedanskog i božićnog svetkovanja.
- Tako je, recimo, u nekim krajevima na ovaj dan dolazio ponovo položajnik i unosio se badnjak. Određeni badnjedanski i božićni rekviziti čuvali su se i upotrebljavali na ovaj dan. U zavisnosti od kraja do kraja postoje i određene modifikacije u običajima i sprovođenju istih, ali su uglavnom običaji vezani za delove badnjaka, zatim delove božićne pečenice i česnicu – objašnjava Stojković i napominje da je badnjak kao sveto drvo uživao veliko poštovanje, pa su se njegovi delovi čuvali i za Mali Božić i tada nalagali na ognjište.
- Isto tako su, u nekim krajevima, ljudi pravili krstiće od delova badnjaka i stavljali ih na ovaj dan ispod kućnih streha, u košaru, u posejano žito i vinograde. Takođe, delovi božićne pečenice su se isto čuvali za ovaj praznik. Ipak, poseban značaj se pridavao glavi pečenice i ona je predstavljala obavezan deo prazničnog jelovnika. U skladu sa značajem koji joj je pridavan, strogo se vodilo računa o tome da svako od ukućana dobije bar po jedan zalogaj – ističe etnolog i dodaje da proslava ovog datuma ima snažne društvene i porodične komponente. Ljudi se okupljaju, razmenjuju dobre želje, dele obroke s porodicama i prijateljima, čime se jača zajedništvo i porodični duh.
- Jelo se pod kućnim krovom, jer se verovalo da bi iznošenje glave bilo isto što i iznošenje sreće i napretka iz kuće. Sve je to imalo dublji značaj za naše pretke i bilo je opravdano verovanjem da kosti glave, baš kao i delovi badnjaka, sadrže magičnu, a prvenstveno plodotvornu moć. Upravo zbog toga su ljudi u prošlosti stavljali kosti glave božićne pečenice u granje voćaka ili pak zakopavali pod njihovo korenje, jer su verovali da će na taj način deo plodotvorne moći koju sadrže biti prenet i na voće i da će ono dobro rađati – navodi Jovana Stojković i dodaje da je česnica još jedno obeležje Malog Božića.
- Domaćice su mesile obredni hleb na ovaj dan, a naziv je varirao od kraja do kraja pa tako možemo naići na naziv vasilica, gruvanica, maslenica… Kolač se obično šarao s tri drenove grančice uvezane crvenim koncem, a one su prema narodnom tumačenju predstavljale Sveto Trojstvo. U kolač su se stavljala različita znamenja koja simbolizuju zdravlje, napredak i bogatstvo. Vasilica se lomila i delila ukućanima, a onda su oni tumačili značaj simbola koje bi pronašli u svom delu česnice. Mrvice kolača se nisu bacale već su njima hranili stoku ili živinu kako bi i na njih preneli deo magične moći koja se pripisivala ovom obrednom hlebu – kaže Stojković.
Naposletku, 14. januar ima duboko ukorenjen simbolizam u srpskoj kulturi, koji kombinuje verske, kulturne i porodične aspekte koji čine ovaj datum posebno važnim za Srbe.
- Mali Božić je, kao i drugi praznici koje obeležavamo početkom godine, bio dan kada su ljudi gatali trudeći se da nekako zavire u budućnost, u smislu toga kakva će biti letina. Naravno, imajući u vidu da je egzistencija čitavog domaćinstva zavisila od useva i poljoprivrednih prinosa bilo je jako bitno da im vremenske prilike budu naklonjene tokom cele godine. Stoga je zabeleženo da je u nekim krajevima mešen poseban šupalj kolač koji bi tog dana stavili volu na desni rog. Kada bi vo stresao glavom i zbacio kolač, gledali su na koju će stranu pasti, pa ako bi pao na donju stranu verovali su da će godina biti rodna. Sa druge strane, ako bi pao na gornju stranu onda su očekivali slabu, siromašnu letinu – zaključuje Jovana Stojković, etnolog Narodnog muzeja Kruševac.















Ostavite komentar