Za njih nije neobično, ali za većinu drugih jeste da imaju isto zanimanje , rade u istoj Službi, pod snopom rentgen, iks i drugih zraka, a od sveg tog zračenja najznačajnije je zračenje njihove ljubavi. Simpatični bračni par Jelena i Vladimir Milovanović, zaposleni su u Službi radiološke dijagnostike u ambulanti "14. oktobar" koja radi pri Domu zdravlja Kruševac. Iako su iz istog kraja- okolina Aleksinca, iako su pohađali istu srednju školu, posle koje su umesto veterine odabrali medicinu, sreli su se mnogo kasnije, kao već oformljene ličnosti.
Prvo radno mesto oboje su imali u Domu zdravlja u Ražnju, nakon Vladinog odlaska Jelena ga smenjuje na tom radnom mestu i dalje ne znajući da će se udati za kolegu. Tu su naučili, kažu, prve osnove zanata, jer taj Dom zdravlja nije imao lekara radiologa, te su sami radili snimanja i čitali snimke. Velika profesionalna uloga i škola. Jelena je Viši medicinsku školu završila u Ćurpiji, Vlada u Beogradu, te im se i tu putevi razilaze, pa opet spajaju. Kako već to u životu biva, posle izvesnog vremena upoznaju se, što bi se reklo zaistiski i tada počinje njihova ljubavna romansa...
Zajednički život otpočinju u zavičaju, gledajući konkurse za posao. Iznenada pojave se konkursi za Dom zdravlja u Kruševcu, pošalju svoje biografije Jelenu primaju u radni odnos.....Kaže tada je istovremeno bila i srećna i tužna, jer gde će u drugi grad, kuda bez Vlade. Međutim on je ubeđuje da ipak ode na razgovor , nek bar jedno od njih dvoje ima posao za stalno, a posle polako, korak po korak. Odlazi za Kruševac uplakana i uplašena, u grad o kome ne zna mnogo i ne poznaje nikoga, ali kažu u Radiološkoj službi primaju je kao najrođenijeg, te joj je preseljenje i promena životnog puta malo lakša. Nakon mesec dana, onako kako to sudbina hoće i tadašnji Zdravstveni centar raspisuje konkurs za tehničara radiologa i Vladu primaju, takođe u stalni radni odnos ...Njihove sreće, njihove radosti.....Opet su zajedno, ljubav cveta u drugom gradu, predani i vredni dobijaju pohvale od kolega, od pacijenata, a polako ih prepoznaju i sugrađani, pre svega oni koji su morali da dođu na neko snimanje.....Simpatičnog niškog akcenta i njihovo "dobro jutro" zvuči optimistički, ljubaznost u radu, uz uvek prisutan osmeh donosi im i poveći krug prvo poznanika, a potom prijatelja.
Kako medicina napreduje, tako se i oni edukuju, a u dvoje je sve lakše. Nigde toliko novina, kao u radiološkoj službi. Od starog aparata, koji je na žalost bio i poplavljen u elementarnim nepogodama, od snimaka koji se razvijaju u foto sobi, potom suše i šalju na čitanje, do danas najsavremenijeg mamografa, koji su u okviru podrške države , dobili i u njihovoj službi u Kruševcu i u 18 drugih gradova u Srbiji krajem 2023. godine. Najsavremenija reč tehnike, što u dijagnostici, što u brzini rada, isto toliko i u vizuelnim efektima, sa ljubičastim i drugim pastelnim bojama, što jednostavno ima za cilj da opusti žene koje dolaze na ovaj pregled, kažu nam u glas Milovanovići.
"Ranije su žene dolazile na pregled, sa pitanjima - Da li da uđem ili da se vratim, hoće li boleti, koliko traje snimanje?". Danas ovo dvoje tehničara, pored još troje kolega ubeđuju žene da je zračenje svedeno na minimum, da pregled traje oko 6 minuta, da je konforan i bezbolan, a dijagnostika u tri dimenzije daje najbolju i najprecizniju sliku. I tako svakog dana, red ubeđivanja i tešenja, red snimanja, uputstava, osmeha , ponovnog osmeha na kontroli na kojoj se ustanovljuje prošlost oboljenja...Uz to svako od njih na džepu unuforme nosi dozimetar, koji pokazuje dozu zračenja koju su tog dana pokupili od aparata, ćelija u kojima obavljaju snimanja...Baš zbog jonizirajućeg zračenja imaju i 40 dana odmora, moraju dva puta godišnje na lekarske kontrole, što je posebno brinulo Jelenu , kada su Milovanovići svoju vezu krunisali brakom i trebalo je razmišlati o potomstvu...
Srećom, mladi, zdravi i lepi izrodili su dve devojčice -Krunu i Nedu, trudnoće su bile bez ikakvih problema, a danas za svoje devojčice i Vlada i Jelena kažu da su prave čarapanke, jer su u Kruševcu rođene, govore prepoznatljivim kruševačkim akcetom, dok smo mi zadržali meko "Ć", "Nj" i ne otežemo u govoru , već još uvek imamo prizvuk ljudi sa juga, kažu u šali.
Sa ponosom ističu da svoje zanimanje, kojeje i dalje deficitarno, ne bi menjali ni za jedno drugo, da su usavršili rad pod iks i drugim zracima, kao najteži period u profesionalnom smislu smatraju doba Kovid pandemije, kada su dnevno radili i po 10 sati, ne izlazeći iz komora za snimanje. Najmlađi pacijent kome su snimali pluća imao je samo godinu i po dana. Ljubaznošću i osmehom olakšlali su mu tegobe, a on je uzvratio dečijom pažnjom i ljubavlju, te u Jeleninom naručju na snimanje išao kao na igranje ......
Takvi su zaista ovi mladi ljudi, koje sudbina i rentgenski zraci spojiše...Plene osmehom, profesionalnošću, oni su bračni par koji se dopunjuje u svakom smislu, kad jedan govori, drugi završava misao....Vlada je Jeleni do duše šef, ali ona smejući se kaže "to je samo na poslu".....Za grad Kruševac u kome danas žive kaže da ih je sjedinio, spojio , da im je drago kad ih podno Aleksinačkih rudnika nazivaju čarapanima, a u Kruševcu južnjacima...Kako god, rado su viđeni i ovde i tamo, a dobar čovek se prepoznaje, ma gde živeo, saglasni su Milovanovići-ljubavni par koji zrači.
Ostavite komentar