Ove godine Đurđevdan, Đurđic ili najpravilnije Sveti Đorđe koji se uvek proslavlja 6. maja "pada" na drugi Dan Vaskrsa, te će se sigurno pored svih drugih delicija na Đurđevdanskoj trpezi naći i šarena Vaskršnja jaja. Ovaj veliki hrišćanski praznik i četvrta slava po masovnosti onih koji je proslavljaju kao svog zaštitnika, nigde u svetu čine se ne slavi se kao u Srbiji. Zašto je to tako, da li što se Sveti Đorđe proslavlja u najlepšem periodu u godini, kada majsko sunce greje, a ne peče, cveće ima prijatan miris, dan je dovoljno dug da se svi poslovi obave na vreme, a večeri su blage, ili se tajna krije u obilju tradicionalnih običaja i obreda ko će to znati. Uglavnom Đurđevdan je praznik veselja i cveća!
Običaji i verovanja vezana za Đurđevdan su postojala na ovim prostorima i pre nego što je srpski narod primio hrišćanstvo, a njegov prethodnik po hroničarima je staroslovensko božanstvo plodnosti, pa je zbog toga najveći broj običaja koji postoje u Srbiji veoma star i u vezi je sa zaštitom, zdravljem i plodnošću.
Uoči Đurđevdana, bar u našim krajevima domaćica, uglavnom majka, preko noći pripremi posudu sa vodom u koju je potopila razno prolećno bilje, od koji svako ima simbolično značenje: zdravac za zdravlje, dren za snagu, grančicu grabeža da se o devojke i momke grabe i obavezno crveno jaje. Ovom vodom se prvo umivaju deca, crvenim jajetom im se trljaju obrazi da budu zdravi i rumeni, a potom i ostali ukućani. U našim krajevima se istim ovim biljem, ali i jorgovanom i božurom kite kapije i ulazna vrata, u Beloj Vodi i drugim pomoravskim selima, čak se i "kradu" odnosno skidaju kapije devojka stasalih za udaju, a sutra se uredno vraćaju i nameštaju uz naravno vesele i šaljiverazgovore. Običaj je sačuvan do danas. U krajevima Zapadne Srbije, na Đurđevdan se odlazi u neko obližnje bolje, sada je dovoljno i u obližnji park i beru se maslačak, bele rade, različak , ako ga ima i drugo bilje, pa se od njih pravi "đurđvdanski" venčić, kojim se okite ulazna vrata kuće, a neki ih stavljaju i poredikona. Ovi venčići treba da ostanu na vratima preko cele godine, sve do sledećeg Đurđevdana.
Đurđevdanski krstiću su još jedan običaj, a prave se od leskovog pruća-izdanaka lešnika, tako što se jedna grančica rascepi nožem, kroz nju provuče druga i tako se napravi krstić koji se stavlja na kuću i na njivu jer se veruje da on štiti od gromova i zlih sila. Ono što simboliše ovaj praznik jeste i mali buketić đurđevka, koji cveta uoči i samo nekoliko dana nakon Đurđevdana. Ima intenzivan miris i bele cvetiće koji liče na zvona.
U narodu se kaže da na Đurđevdan ne treba spavati, kako ne bi bili dremljivi preko cele godine, a što se tiče vremenske prognoze, još od davnina važi pravilo da ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša, očekuje se velika suša. Narodnoj prognozi veruju i današnji meteorolozi, iako se klima poslednjih godina menja, te proleće umesto na Đurđevdan dolazi sve ranije. Ako ponegde uoči Đurđevdana u selima ili na raskršćima vidite naloženu vatru, to nije požar, već se tim ognjem teraju zle sile. Ovaj običaj polako iščezava, ali je i dalje prisutan. Za one koji mogu, savetujemo da se umiju đurđevdanskom rosom, veruje se da ima magijske moći, čuva zdravlje i štiti od pomenutih "nevaljalih" sila.......
Onima koji slave Svetog Đorđa, nek im je zdravo, veselo i srećno, inače to je slava sabornog hrama u Kruševcu.














Ostavite komentar