Na pravoslavni praznik posvećen Svetoj Trojici, 30. maja 1999. godine, NATO agresori su u dva naleta za samo nekoliko minuta bombardovali Varvarinski most i tom prilikom usmrtili 10, a ranili 30 građana. Lep, sunčan i vedar dan. U blizini civilnog mosta više hiljada ljudi! Ni jedan vojni cilj kilometrima u blizini! Najmlađa žrtva bila je petnaestogodišnja učenica Matematičke gimnazije u Beogradu Sanja Milenković. Godišnjica ovog najtužnijeg događaja u Temnićkom kraju obeležena je bogosluženjem u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice i pomenom kraj spomenika žrtvama, kome su prisustvovali ministar odbrane Bratislav Gašić i državni sekretar u ministarstvu za rad , zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Đorđe Todorov, porodice i prijatelji stradalih kao i brojni građani.
„Od pamtiveka i pre Biblije, sve naše reči bile su ničije. Otkad ih razdelismo među sobom, svako smo slovo zamenili grobom“, naglasila je na početku svog obraćanja predsednica opštine Varvarin dr Violeta Lutovac Đurđević, citirajući stihove Duška Trifunovića kao opomenu na rušilačku snagu ljudskih nesporazuma i zlih ćudi.
-U arhivama je zauvek ostalo zabeleženo stradalništvo Varvarina, na Svetu Trojicu, 30. maja 1999. godine. Na ovo stratište na obali Velike Morave sazvali su nas grobovi. Mi smo kao jedna porodica koja se svake godine na izmaku maja okuplja da tuguje, da vida rane, ali i da se drži zajedno u dobru i zlu. Sabrani smo na mestu koje svedoči o jednom bezumlju, na mestu najveće varvarinske tuge. Voleli bismo da nam svet nije dodelio tu kartu, da slika naše prošlosti nisu glave zavijene u crno - poručila je predsednica opštine dr Violeta Lutovac Đurđević.
-Nerazum vodi u nerazumevanje, nevolja se rađa iz nesuglasja, nemiri iz nemilosrdnosti i zla - nastavila je predsednica opštine i istakla da najveća nepočinstva, kakvo je i bombardovanje srpskog naroda 1999. godine, govore o najvećoj negaciji čovečnosti. -Da su oni koji odlučuju o sudbinama naroda bili razumom vođeni, ne bi na ovom mestu bilo zaustavljeno deset života. Svih desetoro okončaše ovozemaljski život kao mučenici i žrtve - naglasila je dr Violeta Lutovac Đurđević.
-Nad nama lebde senke žrtvenika, koji su pre 25 godina sazdale sve svetske sile i koji će zauvek biti svedok izdaje, nepravde i nepočinstva. Na tom žrtveniku prolivena je krv nedužnih, a to može da bude izvor mržnje, sumnje i očajanja. Treba li se predati tom gubitničkom stavu i nemoći? Jedan duhovnik je naglašavao da je „potrebno naći put vere, nade i ljubavi, ne zaboravljajući žrtve i ne postajući lakouman i naivan“. Takav put i mi danas tražimo, to je zavet naše budućnosti, jer ne treba dozvoliti zlu da zatruje izdanke života - poručila je predsednica.
Tog 30. maja 1999. godine životi Sanje Milenković (15), Milivoja Ćirića (66), Milana Savića (24), Vojkana Stankovića (31), Zorana Marinkovića (33), Ratobora (38) i Ružice Simonović (55), Stojana Ristića (56), Tole Apostolovića (74) i Dragoslava Terzića (68) tada su bez ikakvog razloga ugašeni, a od “milosrdnih” gelera povrede je zadobilo 30-oro ljudi koji su se tog dana našli u blizini mosta.
Nakon obraćanja, prigodan program izveli su učenici Srednje škole Varvarin, a nakon toga je đak generacije varvarinske srednje škole Anđela Petronijević spustila venac sa mosta u Veliku Moravu.
Sporove pred međunarodnim sudovima za ovaj zločin porodice nisu dobile, ali je svet saznao istinu zahvaljujući i nemačkim državljanima koji su im pomagali, među kojima je najzaslužnija za širenje istine o ovom događaju Gabrijela Senft, autorka knjige "Meta – Varvarinski most".














Ostavite komentar