Decembar je nekada bio poseban mesec, ispunjen radosnim pripremama za dolazak Nove godine. Jedan od najupečatljivijih običaja tog doba bio je slanje novogodišnjih čestitki. S pažnjom birane, šarene i ukrašene motivima Deda Mraza, snežnih pejzaža i sjajnih zvezdanih noći, čestitke su bile simbol pažnje i ljubavi. Ljudi su provodili sate birajući pravu, pišući iskrene poruke i pažljivo ih adresirajući.
- Bila je to tradicija koja je donosila posebno zadovoljstvo. Sećam se kako smo sestra i ja jedva čekale da odemo na šetalište kod Pozorišta, gde su tezge bile preplavljene čestitkama, prskalicama i ukrasima. Birale smo ih pažljivo, a svaki put bismo se kući vraćale s osećajem da smo nekome ulepšale praznike - kaže Marija Milovanović iz Kruševca.
Plato ispred Doma sindikata, šetalište i prostor ispred Pozorišta u Kruševcu tih godina bio je centralno mesto prazničnih priprema. Šarenilo tezgi privlačilo je i decu i odrasle. Miris prskalica i svetlucavi ukrasi stvarali su posebnu atmosferu, a Kruševljani su s pažnjom računali koliko im čestitki treba – za rodbinu, prijatelje, kolege. Ipak, često bi se po neka zaboravila, pa bi se u poslednjem trenutku trčalo do najbliže prodavnice.
- Poštari su tih dana nosili pune torbe čestitki. Bilo je to vreme kada su ljudi slali stotine poruka svojim voljenima. Danas, poštanske torbe sve više zamenjuju paketi sa poklonima, dok čestitke polako odlaze u zaborav. Šteta, jer je to bio lep način da se izrazi pažnja - priča Nikola Filipović, direktor Pošte Kruševac.
S razvojem mobilnih telefona, tradicionalne čestitke počele su da gube na popularnosti. Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, SMS poruke preuzele su primat. Tipizirane čestitke u stihu, poput „Sve što poželiš, neka ti se ostvari, neka ti Nova godina sreću donosi i zvezde rasprši,“ slale su se masovno. U ponoć bi mreže bile toliko preopterećene da poruke često nisu stizale do sledećeg dana.
- I tada je bilo uzbuđenja. Sećam se kako smo svi čekali ponoć, pa slali poruke rodbini i prijateljima. Često bi poruke stigle tek sutradan, ali to nije umanjivalo radost. Važno je bilo setiti se nekoga i poslati mu želje - kroz osmeh se priseća kaže Milovan Urošević.
Danas, uz društvene mreže i aplikacije poput Vibera i Vacap-a, praznične čestitke gotovo su potpuno zamenili stikeri, emotikoni i kratke poruke u grupnim četovima. Tradicija pažljivo biranih čestitki postala je uspomena starijih generacija.
- Moji unuci ne razumeju zašto sam tužna što više nema čestitki Za njih je stiker dovoljan, ali za mene su čestitke bile nešto posebno. Čuvala sam ih godinama i sećala se lepih trenutaka dok sam ih čitala – dodaje Mirjana Anđelić.
Iako su se običaji promenili, suština prazničnih poruka ostala je ista – izražavanje ljubavi, pažnje i dobrih želja. Možda je sada pravi trenutak da ponovo oživimo tu toplinu i obradujemo nekoga pažljivo biranom porukom ili čak staromodnom čestitkom. Jer, u vremenu digitalnih komunikacija, ništa ne može zameniti onaj poseban osećaj kada otvorite kovertu i pročitate iskrene reči koje vam je neko poslao.














Ostavite komentar