U novije vreme došlo je do nerušavanja mnogih moralnih i tradicionalnih vrednosti i kulta porodice, što su najpre primetili najstariji članovi društva. Zbog toga se oni trude i čine sve što mogu, da sačuvaju ono malo tih vrednosti, bez kojih se opstanak cele zajednice dovodi u opasnost.
Novogodišnji i božićni praznici su sinonim za porodicu i prava prilika, koju koristimo da se posvetimo najbližima i popravimo sve ono što se pokvarilo. Tada se u vazduhu oseća duh zajednišva, a mesto oko kog se okuplja cela porodica, obično je praznična trpeza, koja je gotovo uvek bogata najrazličitijim, kako tradicionalnim, tako i modernim jelima i ukusnim đakonijama.
Najčešći specijaliteti koji se mogu naći na srpskim prazničnim stolovima su։ pečenje, ruska salata, sarma, punjene paprike, kiseli kupus, proja i bez ovih jela ne može se zamisliti nijedna novogodišnja večera ili božićni ručak.
U susret praznicima, razgovarali smo sa našom sugrađankom, Mirjanom Prokić, iz Čitluka, koja je sa nama podelila šta najčešće sprema za praznike, za koga najviše voli da kuva, da li je u njenom domu počela da se oseća praznična euforija i predpraznično raspoloženje.
Inače, Mirjana je u penziji, tako da ima vremena da se posveti svojoj porodici i da im ugađa, kada je kuhinja u pitanju.
-Najviše volim da kuvam za svoju porodicu, a posebno za unuka Dimitrija, koji često traži da mu pravim gibanicu, a kada se nešto proslavlja, nezaobilazna poslastica je torta 'Mađarica', koju on najviše voli- kaže Mirjana.
Kada je praznična trpeza u pitanju, u domu Prokića obavezno je da sto krase jela, kao što su։ ruska salata, vruća proja, pihtije, ali za sto se ne seda bez sarme, koju svi ukućani prosto obožavaju.
-Tradicionalna jela su omiljena u našem domu, zbog toga i ne možemo da zamislimo zimske praznike bez proje, koja je obično tek izašla iz rerne, onda tu mora da bude i sarma, bez koje moj suprug Radoslav ne želi ni da sedne za sto- priča nam Mira.
Ona dodaje, da na kraju uvek dolazi torta, za koju je ponekad zadužena i snaja Jovana, a koju najbrže pojede sin Aleksandar.
-Slatkiše najviše volimo i da jedemo i da pravimo. Oko tog dela mi neretko pomaže snaja Jovana, koja je veoma uspešna u tome i čije torte veoma brzo nestanu, za šta je najzasluženiji moj sin Aleksandar, koji uvek traži repete-.
Prokići veoma poštuju tradiciju i običaje, zbog toga nam je Mira ispričala da na Božićno jutro uvek ustaje veoma rano, da bi umesila česnicu, u koju stavlja novčić, u čiju potragu odmah kreće mali Dimitrije. Zatim, postavlja božićni sto, na koji prvo stavlja lepo ukrašrenu pogaču, sveću i tamjan, onda čeka položajnika, koji donosi lepe želje, sreću i blagostanje u njihov dom, sa kojim se kade.














Ostavite komentar