Drugog dana po Božiću, Pravoslavna crkva molitveno se seća Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, prvog hrišćanina koji je stradao za veru u Hrista. Stefan je bio Jevrejin iz grčkih oblasti, srodnik apostola Pavla, koji u vreme Stefanovog stradanja još nije prepoznao istinu Hristovog učenja.
Njegovo mučeništvo dogodilo se godinu dana nakon silaska Duha Svetoga na apostole. Kao prvi od sedmorice đakona koje su apostoli postavili da služe sirotinji u Jerusalimu, Stefan je bio nadahnut silom Duha Svetoga. Čineći čuda i propovedajući Hristovu reč, izazvao je gnev među svojim sunarodnicima. Lažno je optužen za hulu na Boga i Mojsija, uhapšen i osuđen.
Na suđenju, Stefan je sa velikim poštovanjem izložio istoriju izrailjskog naroda, od Avrama do Mojsija, ukazujući na dolazak Mesije. Njegove reči izazvale su još veći bes svešteničkih i narodnih starešina. U trenutku kada je pogledao u nebo, objavio je: „Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovečjeg gde stoji s desne strane Boga“. To je razgnevilo njegove sudije, te je izveden iz grada i kamenovan.
Među mučiteljima bio je i Savle, Stefanov rođak, koji će kasnije postati apostol Pavle. Presveta Bogorodica i sveti Jovan Bogoslov posmatrali su Stefanovo stradanje, moleći se za njegovu dušu. Poslednje Stefanove reči bile su: „Gospode, ne uračunaj im greh ovaj“.
Mošti Svetog Stefana pronađene su blizu Jerusalima 415. godine, a njegovo stradanje ostaje trajan primer hrišćanske vere i ljubavi.
SPC mu posvećuje pomen četiri puta godišnje, a u Srbiji mu je posvećeno više od 40 crkava.
Sveti Stefan je jedna od najrasprostranjenijih slava u Srbiji. Tog dana se tradicionalno iznosi božićna slama iz kuće i pažljivo odlaže u voćnjake, pčelinjake ili druge pomoćne objekte, verujući u njenu plodotvornu moć. U Banatu i Sremu, ovaj običaj se obavljao odmah po ponoći na Stevanjdan. Ime Stefan potiče od grčke reči stefanos, što znači "ovenčan" ili "krunisan", simbolizujući večnu slavu i pobedu vere.














Ostavite komentar