Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog Simeona Mirotočivog - rodonačelnika srpske vladarske dinastije Nemanjića koja je srpskim zemljama vladala više od dva veka, a taj značajan dan obelžava se i širom sveta u crkvama SPC koje nose njegovo ime.
Sveti Simeon duhovno je, monaško ime Stefana Nemanje, utemeljivača dinastije Nemanjića, rođenog u Ribnici kod Podgorice oko 1114. godine. Srpski veliki župan bio je od 1166. do 1196. koji se izborio za političku samostalnost u odnosu na Vizantiju, ujedinjenje srpskih zemalja u jedinstvenu državu i utvrđivanje pravoslavlja.
O životu rodonačelnika srpske vladarske dinastije Nemanjića, koja je bila na vlasti sve do 1371. godine, najznačajnije zapise ostavili su Sveti Sava, Sveti Stefan Prvovenčani i Domentijan.
Doba njegove vladavine predstavlja prelomni period u istoriji i kulturi Srba. Završilo se kada se povukao sa vlasti i zamonašio na velikom državnom saboru 25. marta 1196. godine, a za svog naslednika odredio srednjeg sina Stefana Prvovenčanog. Najstarijem sinu, Vukanu ostavio je na upravu Zetu, Travuniju, Hvosno i Toplicu, ali da je podređen Prvovenčanom.
Zamonašio se posle sabora sa suprugom Anom u Crkvi Svetih Petra i Pavla u Rasu. Tom prilikom uzeli su monaška imena Simeon i Anastasija. Prvu godinu monaškog života Sveti Simeon proveo je u manastiru Studenica.
U novembru 1197. pridružio se najmlađem sinu monahu Savi na Svetoj gori, gde su, uz dozvolu vizantijskog cara, oživeli zapusteli manastir Hilandar 1198. Gradio je još i Đurđeve stupove, manastir Svetog Nikole kod Kuršumljije i crkvu Svete Bogorodice na ušću reke Kosanice.
Preminuo je u dubokoj starosti, u manastiru Hilandar, 1199. ili 1200. godine. Zbog čudotvornog tečenja mira iz njegovih moštiju, prozvan je Mirotočivim. Vinova loza, iznikla iz njegovog privremenog groba u Hilandaru i danas rađa čudotvorno grožđe, čiji plodovi pomažu parovima da dobiju decu.
Sveti Sava je 1208. preneo njegove posmrtne ostatke u Rašku i nad njima izmirio zavađenu braću Stefana Prvovenčanog i Vukana, koji su se borili oko vlasti.
Njegove mošti su tada položene u njegovu zadužbinu Studenicu, pored oca. U njoj se i danas nalaze, desno od oltara u sarkofagu. Ipak, pomerane su nekoliko puta: iz Studenice u Žiču, pa nazad u Studenicu, zatim odatle u Sopoćane, gde su počivale 152 godine. U zemlji su bile ukopane 211 godina. Godine 1686. prenete su u Crnu Goru, a zatim vraćene u Studenicu 1701. Poslednji put su bile sklonjene 1790-1791. godine u Banat u manastir Vojlovicu.
















Ostavite komentar