Na poznatom kruševačkom brdu „Bagdala“, iznad Kruševac, već više od jednog veka ispisuje se priča o radničkom pokretu i zajedništvu. Upravo ovde je 1896. godine organizovan prvi prvomajski uranak, čime se Kruševac svrstao među prve gradove u Srbiji – uz Beograd, Šabac i Aranđelovac – u kojima je obeležen Praznik rada. Tada se okupilo pedesetak radnika i zanatlija, ali je ideja koju su slavili nadrasla njihov broj i ostala trajno upisana u identitet grada.
Tokom decenija, Bagdala je postala centralno mesto proslave 1. maja. Naročito u drugoj polovini 20. veka, prvomajski uranak prerastao je u jedno od najmasovnijih okupljanja u ovom kraju. I do 10.000 ljudi dolazilo je da zajedno obeleži praznik rada. Čitava šuma bila je ispunjena šatorima koje su postavljali kruševački kolektivi, nudeći posluženje svojim radnicima, ali i svima koji bi tog dana došli na Bagdalu. Uz zornicu i zvuke duvačkog orkestra „Abrašević“, igralo se i pevalo od jutra do večeri. Deca su jurila za loptama, dok su stariji, posle obilne trpeze, pronalazili predah pod krošnjama bagrema.
Središnje mesto okupljanja zauzima spomenik „Rađanje radničke klase u Kruševcu“, delo vajara Milivoja Mićića, postavljen 1970. Ovaj troipometarski spomenik, izliven u poliranoj bronzi, predstavlja snažnu simboličku celinu.
Na kamenom postolju u obliku cveta nalazi se metalna kugla, simbol univerzalnosti ideje o ujedinjenju radničke klase. Vitki stub iznad nje nosi disk koji predstavlja horizont Bagdale, dok stilizovani metalni oblici oblikuju drveće – orahe. Ispod njih, zagrljene figure radnika izražavaju solidarnost i borbenost, dok kristalni disk u središnjem „drvetu“ reflektuje sunčevu svetlost kao simbol vere u bolju budućnost.
U razgovoru sa starijim Kruševljanima, uspomene na prvomajske uranke i danas su žive i ispunjene emocijama:
-Kretalo se još u zoru. Čula se muzika iz daljine i svi smo znali – počinje praznik- priseća se sedamdesetpetogodišnji sugrađanin.
-Nije bilo važno ko gde radi, svi smo tog dana bili zajedno. Delilo se i piće i hrana, niko nije bio stranac- kaže jedna Kruševljanka.
-Sećam se šatora, roštilja, pesme… i tog osećaja da pripadaš nečemu velikom- dodaje bivši radnik jedne fabrike.
Za mnoge, Bagdala nije bila samo mesto proslave, već prostor susreta, druženja i potvrde zajedničkih vrednosti.















Ostavite komentar