Kruševačko pozorište poznato je po kvalitetnom i mladom glumačkom ansanbulu, koji može da iznese baš svaku ulogu i predstavu koja se pred njega postavi. Ovaj teatar i te kako je svestan kvaliteta koji njegovi glumci poseduju, zato svake godine nagrađuje one, koji su se posebno istakli u predhodnoj godini. Ove godine, nagradu za izuzetno glumačko ostvarenje lika Cmilje, u predstavi ,,Čudo u Šarganu", osvojila je glumica Marija Marić. Tim povodom smo razgovarali sa njom i između ostalog saznali, koliko joj znači ova nagrada, šta joj je bitno kada radi na nekoj predstavi i kako se danas dobija jedna uloga.
• Koliko Vam znači ova nagrada?
-Puno mi znači.
• Šta za Vas lično, kao umetnicu, predstavlja jedna nagrada?
-Za mene lično, nagrada predstavlja vašu potvrodu da je to što radite dobro i samim tim vam daje vetar u leđa za druge uloge, koje treba da radite.
• Kada pročitate neki scenario, da li odmah imate u glavi kako će izgledati Vaš lik i da li ste nekada u sebi pomislili: ,,Da li ću ja ovo moći da iznesem"?
-Zavisi kako za koju ulogu. Postoje uloge koje vam jednostavno ,,legnu“ i odmah znate kako će taj lik da izgleda, da hoda, da priča… A ima situacija i kada se malo mučimo i lutamo i onda, na primer, glumac obuče kostim i dobije razrešenje lika. Naravno tu je bitan i reditelj, koji vas vodi i navodi u pravom smeru i pomaže vam sa svojim indikacijama, ali kad god počnem da radim na novoj predstavi, uvek postoji deo straha i pitanje ,,Da li ću ja ovo moći da uradim”. To je valjda normalno…
• Kada radite na nekoj predstavi, da li su Vam bitni međuljudski odnosi među kolegama i šta bi Vam, eventualno, zasmetalo kod kolega?
-Jako su mi bitni međuljudski odnosi. Mnogo je lepše i rad je uspešniji kad su međuljudski odnosi dobri. Posebna branša je u pitanju – osetljiva. Na kraju, kad izađe premijera i kad prođe neko vreme, pa kad pričamo o probama, uvek se sećamo te neke ,,atmosfere “ sa proba, šala…
• Koliko ste samokritični i kako na Vas utiču tuđe kritike?
-Jako sam samokritična i uvek mislim da to što sam uradila nije dovoljno dobro.
• Pošto je glumačka branša jako brojna, da li je teško izboriti se za ulogu i kako se do nje dolazi?
-Postoje kastinzi i obično se ne možete izboriti za ulogu, uloga uvek nađe vas.
• Postoji li sujeta među kolegama? Da li su Vama, kao mladoj glumici, pomagale starije kolege i da li Vi sada pomažete mlađima?
-Mislim da u svakoj branši postoji sujeta, ne samo u glumačkoj. Bitno je da čovek radi puno na sebi… Jesu mi pomagale starije kolege, ali mene nije nikad bilo sramota da ih pitam i da mi daju savet za neku ulogu kad nisam sigurna. U suštini mi uvek gledamo jedni druge i onda kažemo ,,E, probaj ovo ovako da uradiš ili kaži ovu repliku ovako…”
• Šta mislite, da li je veći uspeh glumca uloga na filmu ili uloga u nekoj predstavi, a to se, pretpostavljam, razlikuje od osobe do osobe?
-Bilo da je u pitanju ostvarenje na filmu ili u pozorištu, to je uspeh i nisu za upoređivanje. Oba su pojednako bitna.
• Da li ste imali neki uzor i čijoj karijeri se divite?
-Da. Uzor mi je Dušanka Stojanović Glid i obožavam je kao glumicu.
• Da li je, Vama kao ženi, teško da uskladite ovakvu vrstu posla sa porodičnim obavezama ili je to usklađivanje lakše, kada su dve velike ljubavi u pitanju?
-Kad je dobra organizacija, ništa ne pada teško.
















Ostavite komentar