Tragično i nedužno stradalim Varvarincima u NATO bombardovanju 30.maja 1999. pored spomen obeležja kraj Velike Morave, održan je pomen i položeni su venci. Tog dana stradalo je deset nedužnih civila, a tridesetak je ranjeno.
Avioni NATO-a bombardovali su most u Varvarinu 30.maja 1999.godine u dva navrata. Bila je nedelja pijačni dan i pravoslavani praznik Svete Trojice. Prema nasumičnim procenama na pijaci, blizu mosta, bilo je oko hiljadu ljudi. Dotadašnji miris lipa, po kome je ova pitoma srpska varošica poznata, i prijatni proleći praznični dan zamenio je miris nedužno prolivene krvi, građana , civila, dece.
Godine prolaze ali bol i sećanja ne blede. Posebno se vrate na ovaj dan. Seta na licima okupljenih Varvarinaca je vidna. Porodice , prijatelji i rodbina nedužno stradalih svoju bol nose kako najbolje umeju i znaju.
Ali niko ne zaboravlja. Čini se ni Velika Morava. Huk je ove jake i ćudljive reke ovih dana je jači.
Među ubijenim civilima bila je i petnaestogodišnja Sanja Milenković, učenica matematičke gimnazije u Beogradu , koja je bila i najuspešniji učenik u dosadšnjoj istoriji Varvarina.
Dok je služio liturgiju u crkvi Uspenija Presvete Bogorodice, i potrčao da pomogne parohijanima strado je i sveštenik Milivoje Ćirić.
-To je dan koji je promenio meni život, mojoj porodici pa i celom Varvarinu. Desilo se nešto nezamislivo. Da neko može da vidi da su tu ljudi i da ih ubija- drhtajućim glasom započinje razgovor za Politiku , Verica Ćirić, ćerka pokojnog sveštenika Milivoja- Kao da je bilo juče, sećanja su toliko jaka jer je tako bio jedan posebno nesrećan dan za sve nas – kaže Verica, tihim, drhtajućim ali dostojanstvenim rečima.
Na mostu su stradali i Milan Savić, Vojkan Stanković, Tola Apostolović iz Varvarina, Zoran Marinković, Stojan Ristić i Dragoslav Terzić iz Sela Varvarin, Ratobor Simonović i Ružica Simonović iz Donjeg Katuna.
Na spomen obelžju nakon pomena nedužnim žrtvama i polaganja venaca , prigodni govor održala je predsednica Opštine Varvarin , Violeta Lutovac.
- Taj gorki 30. maj 1999. godine Sveta Trojica, nedelja prepuna varošica ljudi, Sunce i onda prasak bombe. Trenutak tišine, koju paraju jecaji povređenih. Da se istorijska misao osvesti potrebno je biti samo čovek, a čovek ima znanje sećanje, emociju, empatiju i kad god se nad našim narodom nadvije crni barjak, čovek mora da se saoseća i da tuđu patnju primi kao svoju ličnu. Svedoci smo nemilih događaji u prošlosti ali u sadašnjosti kao da smo sudbinski predodređeni za patnju i brojna su nam ranjiva mesta, a kao što nas veliki Šantić reče:“Mene sve rane moga roda bole u meni cvile duše miliona, u nama mora postojati snaga kojom se oseti patnja, patnja iz koje izmiče i uteha. Iskonska borba dobra i zla matrica koje stavlja na probu sve narode ovoga sveta, sile rušitelja ne smeju biti jače od sile graditelja i od snage praštanja ne postoji zlo toliko veliko i toliko jako da može poraziti duh jednog naroda.Za svaku godišnjicu naglašavamo da su sve preživele muke naše gorko nasleđe i upravo ta „Čaša žuči“ pomaže nam da izgradimo merila po kojima procenjujemo svet. Zaborava ne sme biti, za naše stradalnike je uvek će biti mesta u našim sećanjima, a trudićemo se da pokolenja koje dolaze jasno razlikuju dobro od zla, i da zauvek osveste stav da anđeli koji bacaju bombe nikako ne mogu biti „Milosrdni anđeo“- rekla je predsednica Opštine.
Državni sekretar za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja Zoran Antić je okupljenima pored mosta, na spomen obelžje nedužno stradalim civilima rekao:
-I ovog 30. maja sećemo se ili čuvamo sećanje na nevino stradale žrtve za vreme NATO agresije na ovome mestu. U ime Ministarstva za rad zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, u ime ministra Nikole Selakovića koji predsednik Vladinog odbora za negovanje tradicije Oslobodilačkih ratova Srbije, odajemo poštu civilima koji su nevino ostavili svoje živote i tragično ih izgubili u nečemu što je neko zvao „Milosrdni anđeo“. Za vreme NATO agresije 552 vojnika, tada vojske Jugoslavije izgubilo je svoje životE, preko 5.000 je ranjeno, 457 pripadnika policije izgubilo je svoje živote, preko 3.000 ranjeno, poginulo je preko 2.500 civila na teritoriji nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Preko 2.300 vazdušnih napada i udara, 19 najrazvijenijih ekonomski industrijski zemalja sveta spojenih u jednu alijansu vojnu pod nazivom NATO, i mi nešto malo stariji se sećamo svega toga i sećemo se ne samo ovih žrtava nego se sećemo svih onih žrtava koji je srpski narod dao u borbi za slobodu i za očuvanje slobode otačastva. Ova borba i ove žrtve na ovome mestu ovekovečuju nešto što traje već skoro 200 godina ,još s kraja 18 veka u 19 veku, a najviše početkom 20 veka u ratovima koje Srbija vodila, oslobodilačkim ratovima i tu treba da imamo na umu kada govorimo da mi nikada nismo vodili osvajačke nego samo odbrambene i oslobodilačke ratove – rekao je između ostalog Antić.
Po završetku prigodnog programa i govora, tradicionalno, venac je u Veliku Moravu bacio đak generacije „Srednje škole“ u Varvarinu, Stefan Josifov.
Ostavite komentar