Srpska pravoslavna crkva 12. jula obeležava Petrovdan, praznik posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu.
Ovim praznikom završava se Petrovski post i počinje pričešće vernika koji su poštovali pravila predviđena kanonom Crkve.
Ovaj praznik pomen je na stradanje svetih apostola Petra i Pavla, koje se dogodilo u Rimu 67. godine nove ere, a prema nekim izvorima 69. godine nove ere.
Sveti apostol Petar bio je ribar po imenu Simeon. Kada je pošao za Gospodom, dobio je ime Petar. Rođen je u mestu Vitsaida, na obalama Galilejskog jezera, i bio je jedan od dvanaestorice apostola i nerazdvojni Hristov prijatelj i sledbenik.
Nakon Hristovog vaznesenja i silaska Svetog Duha na apostole, propovedao je veru po Palestini, Siriji, Antiohiji, Maloj Aziji i Rimu, gde je dva puta boravio. Kao episkop proveo je sedam godina u Antiohiji i tada je za sledbenike Hristovog učenja nastao pojam hrišćani. Po zapovesti cara Nerona, osuđen je na smrt. Smatrajući da je nedostojan da umre kao sin Božiji, tražio je da ga razapnu naopako.
Pavle, koji se pre krštenja zvao Savle, rođen je u Tarsu. Bio je veoma obrazovan i imao je status građanina Rima. Pavle nije spadao u grupu prve dvanaestorice apostola, već u sedamdeset drugih apostola.
U mladosti je bio revnosan progonitelj hrišćana, vere koju su tadašnji Judejci smatrali za jeres. Kada je krenuo u Damask, na putu je sevnula munja i začuo se glas s neba: „Savle, Savle, zašto me progoniš“, nakon čega je oslepeo. Savle je tri dana bio slep, ali mu se vid vratio posle krštenja.
Uzevši ime Pavle, od reči „paulus“ što znači mali, propovedao je hrišćanstvo na većem području Mediterana. Dvanaest poslanica svetog Pavla čini deo Novog zaveta.
Propovedao je od granica Arabije do Španije, među Jevrejima i među neznabošcima. Posečen je u Rimu, u vreme cara Nerona, kad i apostol Petar.
Na ikonama ova dva sveca predstavljaju se zajedno, Petar drži ključeve u ruci, a Pavle mač.















Ostavite komentar