Na današnji dan, 2012. godine, preminuo je oslobodilac Orahovca - Veljko Radenović.
Veljko Radenović bio je oficir Policije Srbije i komandant Posebnih Jedinica Policije u Prizrenu tokom rata na Kosovu i Metohiji.
Komandovao je Posebnom Jedinicom Policije sve do povlačenja vojske u junu 1999. godine.
Proslavio se oslobađanjem Orahovca 1998. godine, kada su albanski teroristi nekoliko dana držali orahovčane kao taoce. Svojom hrabrošću se istakao u oslobođenju talaca od albanskih terorista.
Meci su prolazili pored njegove glave, borio se prsa u prsa sa najozoglašenijim teroristima u najtežim uslovima.
Bolovao je od dijabetesa, ali ga ni bolest nije sprečavala u borbi, već se često događalo, po rečima njegovih saboraca, da u jednoj ruci nosi špric sa insulinom, a u drugoj pušku, a zatim bi u jurišu izgovarao njegovo čuveno:
''Za mnom, braćo!''
Iako niži po činu, njegovo junaštvo, koje je iskazano u borbama, ga je u narodu podiglo na pijedestal najvećih legendi modernog doba Srbije.
Nije imao čin generala, ali su ga saborci, kao i narod koji je oslobađao, smatrali đeneralom i tako ga i zvali.
Prošle godine Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić otkrio je tačno u podne, na dan početka NATO agresije na našu zemlju 24. marta spomenik potpukovniku Veljku Radenoviću, predvodniku Posebnih jedinica srpske policije u odbrani Kosova i Metohije.
Na kruševačkom brdu Bagdala, pored srpske trobojke od 130 metara koju su Kruševljani ponosno razvili , orila se pesma Gavrila Kujundžića „Đenerale, đenerale, nek je tvojoj majci hvala, što junaka rodila je , da se srpstvu vrati slava“… u izvedbi mlade Pavline iz Orahovca. I nije bilo čoveka koji to nije emotivno doživeo.
Spomenik je otkrio predsednik Vučić zajedno sa Vukašinom sinom potkupovnika Radenovića, koji put nastavlja očevim stopama radeći u žandarmeriji.
Predsednik Vučić, tada poručio, na ceremoniji, da nam je obaveza da negujemo sećanja na velike ljude koji su državu zadužili.
- Hvala vam što ste došli u Lazarev grad, na Bagdali, da otkrijemo spomenik đeneralu Radenoviću, junaku koji je štitio našu decu, naše ognjište i što pokazujemo da umemo da ne zaboravimo najbolje među nama. Radenović će pred Miloša čista obraza, velikog dela, uvek praćen pesmom Kujundžića. Ta pesma ga je stavila u niz mitskih junaka. Njegova majka ga je poput Jevrosime naučila da ne sudi krivo, ni po babi ni po stričevima.
Potpukovnik Radenović je zbog časne i preteške policijske službe u Prizrenu postao dijabetičar.
- On bi išao u prvom autu, a uvek iza njega bi nosili lekove ako zatreba. Koliko bi ih izbeglo službu, rizik. On je junak i nije znao za reč nazad, već samo značenje reči napred. Ljude je predvodio uz poklič "Za mnom braćo" umesto "juriš". Jurišao je stavljajući u jedan džep insulin, a u drugi čokoladu- istakao je predsednik Vučić i dodao da
- Ovaj predivni spomenik kasni, mnogo kasni i po malo sramotno kasni. Kao narod i kao država naša je obveza da negujemo sećanja na velike ljude koji su državu zadužili, neki su je gradili, neki odbranili, a đeneral Veljko ju je gradio i odbranio uvek tamo gde je bilo najteže. Policijski pukovnici i generali i danas kažu da je akcija u Orahovcu koju je izveo bila vrhunska, maestralna, i nije bila samo pitanje srca, a i da jeste opravdane su sve zasluge, ali je bila i pitanje znanja, mudrosti i pameti, odgovornog pristupa.
Spomenik je visine tri metra, pored čuvenog „Đenerala“ postavljen je vuk, kao simbol otpora.
Iste godine na Dan državnosti posthumno je odlikovan Sretenjskim ordenom, koji je primio njegov unuk Ilija. Radenović je poslednje godine života proveo u Kruševcu, nedaleko od mesta na kome je spomenik.
Umro je 2012. godine i sahranjen bez ikakvih državnih počasti na kruševačkom Novom groblju.















Ostavite komentar