DRAGOSLAV GOGIĆ NOVI PREDSEDNIK BALKANSKE PLANINARSKE UNIJE

Danijela Karajović Foto: privatna arhiva 10-10-2023

Dopisnik RTS-a iz Kruševca i član Uprave Udruženja novinara Srbije (UNS) Dragoslav Gogić je na Generalnoj skupštini Balkanske planinarske unije, održanoj na Meteorima u Grčkoj, jednoglasno izabran za predsednika ove organizacije. Gogić je treći predsednik otkako ova asocijacija postoji i aktivno funkcioniše. Balkanska planinarska unija osnovana je 2009. godine, a nju čine oko 500 hiljada planinara iz 10 zemalja, od Slovenije do Turske. Jedna je od tri planinarske asocijacije u Evropi. Osnovana je sa ciljem jačanja međugranične saradnje organizovanja takmičenja u raznim planinarskim disciplinama-orijentacija, fraj tuling, penjanje na prirodnoj sceni, boldering i brojne druge aktivnosti, ali sa osnovnim ciljem-organizovanjem zajedničih ekspedicija, uz zaštitu i brigu o prirodnim resursima, promocija jačanja ekološke svesti. Sedište Balkanske planinarske unije je u Skoplju, a Dragoslava Gogića, trećeg, jednoglasnog izabranog predsednika ove unije, dopisnika RTS-a iz Kruševca, novinara, planinara, reditelja, snimatelja, montažera, pre svega skromnog, dobrog vaspitanog i humanog čoveka pitali smo šta za njega znači biti predsednik ove Unije?

-Skomno, sa osmehom koji blaži Gogić je odgovorio:

„ Izabran sam na osnovu predloga Planinarskog Saveza Srbije i za mene to predstavlja veliku čast, a ujedno i veliku obavezu i odgovornost. Kao predsedniku ova funkcija mi znači , jer ću moći da unapredim rad ove asocijacije u smislu da bolje i više sarađujemo na Balkanu, jer mi na ovom prostoru imamo planinarski potencijal koji svet treba da vidi...pre svega mislim na takmičenja u planinarskim disciplinama, istakao je Gogić. Za čitaoce koji Dragoslava Gogića poznaju samo sa malih ekrana, kao vrsnog novinara evo nekoliko od sijaset podataka o njegovim planinarskim uspesima, a možemo reći na sreću dobar deo njih pretočen je u repotražze i filmove. Za neke od njih Gogić je potpisao i režiju i scenario i montažu.

Gogić je rođen 1964. godine. Po struci je pravnik, a novinarstvom i rediteljskim poslom bavi se 25 godina. Autor je preko 50 dokumentarnih filmova sa različitom tematikom. Uža specijalnost su mu planine, jer je i sam pasionirani alpinista i planinarski vodič. Dobio je dvadesetak nagrada na domaćim i stranim festivalima dokumentarnog filma kao i nekoliko prestižnih nagrada za autorsko delo: „Zlatna medalja Nikola Tesla“, „Mileševski beli anđeo“, Vidovdanska plaketa grada Kruševca, Svetosavska povelja, povelja „Kapetan Miša Anastijević“, zlatna plaketa planinarskog saveza Srbije…Najnagrađeniji filmovi su mu „Tirkizna boginja Tibeta“, „Sa pogledom na Everest“, „Na palubi Nojeve barke“, „Šapat Kilimandžara“, „Biser Magreba“, „Na putu za Veliki Kanjon“, „Srce Tirola“, “Damavand – gospodar persijskog srca”… “Malajska zora Kinabalu”, „Izvori Jerme u Alhambri”, „Evropski pešački korak”, „Kavkaz”, „Alpi”, U zagrljaju Atlasa”, „Srce Magreba”, „Durmitor, s proleća”, „Na putu za Veliki kanjon”.

Najveći broj Gogićevih ostvarenja govori o usponu na jedan planinski vrh, a uz put je prikazana slika jedne zemlje, njene prirode i ljudi. Sa kamerom je obišao šezdesetak zemalja sveta i najviše planinske masive, od Stenovitih planina u Americi do Himalaja u Nepalu i na Tibetu. Treba samo zamisliti šta je od prirodnih lepota Gogić uspeo da vidi… zatvorite oči i zamislite, ali to je prosto nemoguće. U jednom od ranijih intervjua na brojna pitanja novinara šta je i na kojoj lokaciji najviše fasciniralo, Dragoslav je odgovorio osmehom. Izdvojio je cvet čija je težina 11 kilograma. O njemu je govorio, a kamerom zabeležio u svom fimskom ostvarenju “Malajska zora Kinabalu“. Pre impresija saznali smo da je Borneo treće po veličini ostrvo na svetu. Jedino je ostrvo koje dele tri države: Indonezija, Sultanat Brunej i Malezija. Biolozi kažu da je Borneo jedan od tri raja na zemlji. Dostupan je samo onima koji su hrabri i poštuju ćudi planine koja se uzdiže iz prašume stare 130 miliona godina. Uporno, strpljivo sa mnogo fizičkog i mentalnog treninga može se doći do magičnog Bornea i Kinabalu planine čiji najviši vrh je 4.095 metara nadmorske visine. Klima je oblikovala ljude na Borneu. Na ovom ostrvu živi oko 20 miliona stanovnika, a najbrojniji su pripadnici Dajaka grupacije, Malajci i Kinezi. Podno Kinabalu planine žive potomci plemena Dusun i Bajau, a nekadašnji lovci na glave - Murut domoroci naseljavali su nepristupačne delove prašume. Izrazito je tropska klima, ekvatorijalna na jugu i monsunska na severu ostrva. Vlaga u vazduhu je 80 odsto, tako da na Borneu svakodnevno pada kiša i u sušnom periodu. Prosečna godišnja temperature je oko 30 stepeni. Na samom ostrvu sve buja od života. Samo na Kalimantanu, kako indonežani nazivaju ovu oblast, žive proboskis majmuni sa velikom surlom koja pojačava njihove krike. Dvostruka je uloga snažnog krika, da se udvaraju ženkama ili da se brane od predatora u džungli. Borneo je stecište endemskih vrsta leptira, a duboko u prašumama nacionalnoog parka Poring raste najveći pojedinačni cvet na svetu - raflesija. Metar je u prečniku, a težine čak do 11 kilograma. Gospodari rubnih delova prašume, duž reke Tempasuk su krokodili. U distriktu Ranau, kult božanstva ima Veliki malajski gušter. A koliko je Gogić u stvari odan onome sto radi govori i činjenica da najviše radi na promociji planinarenja u Srbiji, nesebično podsećajući na začetnike ovog sporta u Srbiji. Zbog toga je prošle godine na šestom Festivalu turističkog, dokumentarnog i ekološkog filma, održanom u Vrmdži kod Sokobanje, dobio “Latin grad”, Gran pri nagradu za film “Između pokreta i sporta”. Ovaj dokumentarni film o planinarenju nastao u produkciji RTS-a, sniman je godinu i po dana na 48 lokacija u Srbiji. Na naše insistiranje brojali smo nagrade i ovo je bila Gogićeva 42. nagrada za dokumentarni film, a 12. Gran pri. Pomenuti film pored kadrova koji prikazuju priorodna bogatstva naše zemlje, krase i komentari brojnih profesionalnih sportista, prvaka Srbije u draj tulingu, sportskih penjača, ali i uzbudljivo svedočenje Dragane Rajblović, prve žene iz Srbije koja se popela na Mont Everest, naviši vrh sveta. -Pre 120 godina, u Beogradu, u Kapetan-Mišinom zdanju osnovano je Srpsko planinsko društvo, a prvi predsednik je bio akademik Jovan Žujović i tada su oko njega okupili svi najumniji ljudi toga vremena, uglavnom sledbenici Josifa Pančića. Ovaj pokret se razvijao, pa je vremenom prerastao u sport-navodi Gogić.

Da li je planinarenje sport ili pokret, pitali smo Gogića.

-Planinarenje je i jedno i drugo, jer imamo takmičare u planinskom trčanju, treking ligi Srbije i slično. Međutim, planinarenjem se uglavnom bave ljudi koji vole prirodu, koji žele da ispenju neki vrh, da se druže, čuvaju životnu okolinu i šire ekološku svest među ljudima-smatra naš sagovornik.

Iako je obišao svet, Jastrebac je planina kojoj se uvek vraća. -Volim tu planinu, kao i svi mi koji smo iz kluba, jer nam je najbliža, na njoj znamo sve puteve, bogaze i vrhove. Kažu da na Jastrepcu ne može da se zaluta, a ako vam se i učini da ste se malo zagubili vi uhvatite pravac nekog potoka i sigurno silazite u prvo obližnje selo-kaže Gogić.

Kao i svakom kruševljaninu, drago mu je što se Jastrebac obnavlja i postaje značajno mesto na turističkoj mapi Srbije i regiona. U ime redakcije lista „Pobeda“ Dragoslavu Gogiću čestitamo na funkciji predsednika Balkanske planinarske unije uz želju da svojom novinarskom i planinarskom reputacijom dostigne ciljeve postavljene pred ovu Uniju.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar