ZNAČAJ ZAORAVANJA BILJNIH OSTATAKA NAKON BERBE KUKURUZA

PSSS Kruševac 17-10-2023

U ratarskoj proizvodnji posle žetve strnih žita kao i berbe kukuruza, ostaju biljni ostaci na proizvodnim parcelama. Na gazdinstvima koja nemaju životinje, slama, kukuruzovina kao i ostaci drugih biljnih vrsta ostaju kao sporedni proizvod. Ovi sporedni proizvodi biljne proizvodnje mogu da se iskoriste na više načina: kao stočna hrana neposredno ili u prerađenom obliku, kao sirovina za dobijanje celuloze, papira, kao prostirka u stočarstvu, kao sirovina za spremanje veštačkog stajnjaka i komposta i neposrednim uključivanjem u procesu korišćenja organske materije zaoravanjem u zemljište, pojašnjava Snježana Vujinović, dipl.inž.

Kako navodi, zaoravanje strništa je prva mera u pripremi zemljišta za sledeći usev i od njenog pravilnog izvođenja zavisi i uspeh ostalih agrotehničkih mera. Obrada strništa ima niz prednosti, pre svega, čuvanje zemljišne vlage, uništavanje korova i mineralizacija žetvenih ostataka, što sve pozitivno utiče na strukturu i vodno vazdušne osobine zemljišta. Vreme zaoravanja zavisi od vremena žetve odnosno berbe. U principu, biljni ostaci mogu da ostanu duže na njivi, jer delimično omekšaju i lakše se kasnije zaoravaju. Period zadržavanja žetvenih ostataka na površini zemljišta zavisi i od dužine vremenskog perioda između žetve i osnovne obrade za sledeći usev. Posle ranih preduseva biljni ostaci se zaoravaju ljuštenjem, a kod kasnih preduseva u jesen osnovnom obradom. Dubina zaoravanja, odnosno ljuštenja strništa, zavisi od tipa zemljišta, vremenskih prilika, vlažnosti zemljišta i količine žetvenih ostataka. U zavisnosti od navedenih činilaca, dubina ljuštenja je 10-15 cm a obavlja se plugom ili tanjiračom. Preporuka poljoprivrednim proizvođačima je da posle berbe kukuruza obave zaoravanje kukuruzovine. Ukoliko su u mogućnosti, potrebno je da se prvo isitni kukuruzovina tarupima, tanjiračama...a nakon toga da se zaore na dubinu 20-25 cm.

Spaljivanje strništa ima niz negativnih posledica koje dovode do dugotrajnog degradiranja zemljišta, naročito ukoliko se izvodi svake godine. Vatra sa njiva može da se proširi i na okolne parcele i objekte i izazove požare. Svake godine u Srbiji izgori više stotina hektara šuma i rastinja čiji je uzrok najčešće ljudski faktor. Na osnovu člana 50. Zakona o zaštiti od požara zabranjuje se spaljivanje ostataka strnih useva, smeća na otvorenom prostoru kao i spaljivanje biljnih ostataka. Zakon o zaštiti od požara predvideo je i određene kaznene mere za lica koja se ne budu pridržavala zakona kao i pokretanje prekršajnog i krivičnog postupka. Zaoravanjem biljnih ostataka osigurava se izvor energije za mikroorganizme, popravlja se biogenost zemljišta, pozitivno se utiče na strukturu zemljišta kao i na vodno vazdušne osobine zemljišta. Drugim rečima, popravlja se plodnost i produktivnost zemljišta, razjašnjava Vujinović.

Na našim zemljištima, na žalost, sve su prisutniji procesi degradacije i smanjenja sadržaja organske materije, a upravo je i spaljivanje biljnih ostataka jedan od uzroka tih procesa. Zaoravanjem žetvenih ostataka doprinosi se smanjenju negativnog trenda opadanja organske materije u zemljištu, kaže savetodavac PSSS Kruševac, i dodaje da je, prema najavama Republičkog hidrometeorološkog zavoda, pred nama period toplog i suvog vremena koje pogoduje nastanku i širenju požara na otvorenom prostoru. Zbog toga i ovom prilikom apelujemo na poljoprivredne proizvođače da ne spaljuju biljne ostatke na parcelama, jer osim gubitka vlage i organske materije sa oranica, vatra zagađuje životnu sredinu i predstavlja veliku opasnost zbog mogućnosti nekontrolisanog širenja požara na okolne parcele i objekte.




Ukupno komentara 0

Ostavite komentar